31 Oktobar, 2017 | Utorak

Akademski integritet na Univerzitetu u Prištini

Akademske prevare su globalni trend. U razvijenim zemljama ovaj problem je posebno naglašen oko pitanja otkrivanja studenata i njihovih prevara koje obavljaju tokom procesa studija, posebno kroz plagijaturu, ali i drugi tipovi prevare koji su takođe dobili veliki zamah. U pitanju je kupovina radova u celini.

Na Kosovu, iako se dosta govori o ovom pitanju, još uvek nije bilo izveštavanja ili istraživanja koji bi predstavili i prikazali ovaj negativni fenomen.

Međutim, na Kosovu su napravljeni značajni koraci u drugom pitanju koje je povezano sa akademskim integritetom. Od 2014 godine, kada je zbog pokušaja prevare u toku procesa akademskih imenovanja od strane razrešenog rektora, pažnja javnosti je usmerena prema profesorskom kadru najvećeg univerzitetu u zemlji.

Tokom 2015/16 godine kulminiralo je blokadom bivšeg rektora Ramadana Zejnullahu prema Senatu kako bi se sprečila nezaslužena imenovanja. To je rezultiralo protestima i kritičnim situacijama koje su imale efekat skretanja pažnje javnosti na jedan globalni problem. Kosovo je danas možda zemlja koja se najviše bavila pitanjem lažnih časopisa (predatory journals).

Posle nekoliko izveštaja u medijima o ovoj negativnoj pojavi negde od 2014 godine i nakon razrešenja rektora i mnogih protesta na Kosovu počela je debata u okviru civilnog društva i institucijama u vezi sa ovim pitanjima.

ORCA (Organizacija za povećanje kvaliteta u obrazovanju) u februaru 2017 je objavila izveštaj „Akademski integritet rukovodilaca na Prištinskom univerzitetu“ koji navodi da je 25 od 61 profesora sa akademskim zvanjima (40%) koji imaju rukovodeće pozicije poseduju bar jedan papir u sumnjivim časopisima.

Nadalje, izveštaj se bavi pitanjem opravdanosti akademskih imenovanja. Kako bi stekli akademsko zvanje jednog od glavnih uslova je broj naučnih radova. Kada je ORCA razmotrila da li su opravdane postojeće akademske titule rukovodioca na UP u slučaju da se radovi iz sumnjivih časopisa uklone tokom brojanja, ispostavilo se da bi 30 od 61 profesora sa akademskim zvanjima (oko 50%) koji imaju rukovodeće pozicije ne bi mogli da zadrže trenutna akademska zvanja.

Kao posebno uznemirujuće iz istraživanja, je procena da li bi opravdali svoja akademska zvanja rukovodioci UP-a ako će se računati čak i radovi koji su objavljeni u sumnjivim časopisima. Ukupno 26 od 61 profesora sa akademskim zvanjima (oko 40%) koji su na vodećim pozicijama ne opravdavaju svoja zvanja čak i ako se računaju kao originalni radovi oni koji su izdati u sumnjivim časopisima.

Time je pokazano da je došlo do sistematskog kršenja Statuta i važećih zakona. Veliki broj profesora napredovao je u akademskim zvanjima bez dovoljnog broja naučnih radova.

Iz tog razloga ORCA je bila usmerena da prati proces napredovanja/imenovanja koji su se dogodili tokom 2017 godine, posle velikog pritiska medija na čelu sa ORCA i uz pomoć različitih medija i nevladinih organizacija kada je postignut opipljiv uspeh u ovom pitanju.

U procesu akademskih imenovanja u 2017 godini, preporučeno je za napredovanje na položajima 131 kandidat. ORCA je procenila da 74 preporučenih za imenovanja ne ispunjavaju uslove jer nemaju dovoljno naučnih radova ili zbog činjenice da su radovi objavljeni u sumnjivim časopisima. Za svakog kandidata ORCA je podnela detaljan izveštaj svim Senatorima UP-a koji su učestvovali u glasanju. Kasnije, 70 od 74 kandidata koje je ORCA negativno ocenila nije napredovalo/imenovano.

Po prvi put, Univerzitet u Prištini je realizovao proces napredovanja koji su karakterisali manja kršenja u poređenju sa primerima iz prošlosti kada se ovaj proces odvijao iza zatvorenih vrata i gde su se javljali masivni prekršaji.

U međuvremenu, nova Vlada Kosova u svom Programu rada Vlade, poglavlje o visokom obrazovanju počinje sa frazom „Visoko obrazovanje, dokazi o razvoju u visokom obrazovanju podrazumevaju osnovni problem a to je imenovanje akademskog osoblja“.

Sada je pitanje akademskog integriteta koje je blisko povezano sa akademskim napredovanjem osoblja visokoškolskih ustanova postalo državni program, a to je još jedan uspeh javnog pritiska koji su tokom godina vršili aktivisti, studenti, mediji i organizacije civilnog društva.