децембар 23, 2020 | среда

Share This Post With:

Teuta Arifaj: Govor mržnje na Kosovu i na Balkanu

Bez sumnje, jedna od najnepopularnijih i najnapadnutijih grupa u društvenom diskursu na Kosovu i dalje ostaju političari. Štaviše, odbojnost prema političarima proteže se na svim nivoima, bez obzira na starost, pol ili etničku pripadnost. Ono što i dalje zabrinjava je govor mržnje kojim se često napadaju. Pored tekih uvreda političara sa kojima se susrećemo na društvenim mrežama ili u televizijskim debatama, i sami političari iskazuju mržnju jedni prema drugima.

Nažalost, govor mržnje se prestaje samo kod političara, niti na društvenim mrežama. Sa govorom mržnje na seksističkoj, rasnoj i nacionalističkoj osnovi, psovkama i uvredama, na Kosovu se surećemo svakodnevno. Postale su deo svakodnevnice i već duže vremena, sa masovnim prisustvom medija i društvenih mreža, već odavno prelaze granice privatnih prostora.

U međuvremenu, balkanske države, iako insistiraju na razlikama, imaju mnogo toga zajedničkog. Zajednička im je i vrlo bogata medijska scena i masovna upotreba interneta, što kao rezultat proširuje prostor za izražavanje. U nedostatku kontrola i kazni, govor mržnje je postao „nova normalnost“. Ova pojava je duboko ukorenjena u društvima svake balkanske zemlje i ne započinje niti se završava na Kosovu.

U Srbiji i Hrvatskoj i dalje zabrinjava nacionalistički govor mržnje. Stanje u medijima i govor mržnje u Srbiji u brojnim istraživanjima i analizama koje su rađene tokom godina, ostaje dosta oybiljno u poređenju sa svim ostalim balkanskim zemljama. Govor mržnje u srpskim medijima shvaćen je ozbiljno, jer predstavlja jedno od glavnih područja u kome svako može da psuje i vređa a da ne bude odgovoran za ništa.

Ali kada govorimo o govoru mržnje u kosovskim medijima, mogu biti ponosni jer se poštuju nepisani standardi poštovanja prava zajednica u zemlji i ni u kom slučaju se protiv njih ne koriste pogrdni izrazi. Nažalost, isto se ne odnosi na druge aspekte. Kosovski mediji često ne prave razliku između seksističkog jezika i ponekad čak postaju katalizator za promociju ovog jezika, sa neodgovarajućim naslovima ili člancima koji podstiču diskriminaciju žena.

Mržnja prema određenim marginalizovanim grupama u zemlji postoji i na društvenim mrežama. Komentari koji podstiču mržnju šire se i na osnovu rase, a posebno na osnovu seksualnog opredeljenja. Komentari kosovskih korisnika na društvenim mrežama podstiču i religioznu i etničku mržnju, i što je zabrinjavajuće, isti ostaju nekažnjeni. Kosovskom društvu nedostaje tolerancija za različitost, što nas pretvara u društvo sa predrasudama.

Govor mržnje se najbolje može sprečiti povećanjem svesti društva. Mediji, kao najpristupačnija alatka široj javnosti, ali i nevladinim organizacijama, ovde bi trebalo da igraju ključnu ulogu. Takođe, kazne određenih tela mogu imati veliku važnost u sprečavanju ili minimiziranju govora mržnje, jer bi se ti slučajevi morali prijavljivati policiji. Kao dobar primer mogu se uzeti u obzir uredbe mnogih evropskih zemalja, posebno u oblasti digitalnog interneta.

Teuta Arifaj, urednik vesti, Kohavision

Related Posts