Mart 28, 2025 | Petak
Farija Mehmeti je samouki umetnik. Rođena je i odrasla na Kosovu, a svoj umetnički put započela je u detinjstvu, kada je eksperimentisala sa svojim talentom i strašću za slikanjem. Njeni radovi koji su emocionalno nabijeni portreti, uglavnom žena Romkinja, prikazuju identitet i otpornost. Počela je slikati žene Romkinje 2000. godine, kada je njena umetnička praksa krenula strukturiranijim putem.
Svoju umjetnost opisuje kao oblik naivne, slobodne umetnosti. Mehmeti inspiraciju crpi iz zajednice kojoj pripada – ženama Romkinjama – i u svojoj umetnosti portretira šarene kostime i šalove s uzorkom žena sa kojima je okružena, na neki način, iako su njeni subjekti često zamišljeni, s licima i položajima koji proizlaze iz njenog sećanja, osećaja i vizije. Od ranog braka do rodno zasnovanog nasilja do majčinske snage i socijalne isključenosti, njene slike na slojevit i emocionalno svestan način enkapsuliraju život romske zajednice. „To je moj pristup“, kaže Mehmeti o svom radu, „da predstavim svoje žene Romkinje, nošnju, kulturu i svoje i njihove emocije. Kao i njihova tužna lica, čime pokušavam prikazati rani brak, nasilje, društvene i majčinske emocije, kako moje tako i od žena iz mog naroda.“
„Tada su ljudi prvi put videli moj rad. Bilo je veoma posebno“, kaže Farija o svojoj prvoj velikoj izložbi koja je održana u Nacionalnoj galeriji Kosova 2011. godine, a kustos je bio Erzen Shkololli. Ova izložba je takođe označila njen formalni ulazak na kosovsku umetničku scenu. Izložba je bila posebno značajna za Mehmeti, jer je otvorila vrata za dalje prepoznavanje njenog rada i njene umetnosti. Deceniju kasnije, 2022. godine, njen rad se vratio na javni prikaz u Narodnoj biblioteci Kosova, potvrđujući time njen jedinstveni glas u kulturnom pejzažu.
Ovaj rad je naručila Manifesta – poznato i kao Evropsko nomadsko bijenale, koje se 2022. godine održalo u Prištini pod naslovom Bitno je kakvi su svjetovi svjetski svjetovi: kako drugačije ispričati priče, sa kustosom Catherine Nichols. Njeno učešće na ovoj prestižnoj izložbi bilo je veliki zamah za njenu karijeru, ali joj je dalo i priliku da ima samostalnu izložbu koja je u potpunosti posvećena portretima žena Romkinja, ne samo da predstavlja izlaganje vizuelne priče, već i kao čin očuvanja kulture.
Farija eksperimentiše s radovima malog formata na papiru, slikanjem na svili, tekstilnom umetnošću i ručno rađenim dodacima poput haljina, vezica za kosu i torbica. Njeni dizajni spajaju tradiciju sa savremenim izrazom. Unatoč izazovima ograničenih resursa, Farija nastavlja sa praktikovanjem svoje strasti. Njeni radovi su samofinansirajući i samoinicijativni.
Kroz svoju umjetnost, Farija Mehmeti ne slika samo žene – ona slika sećanja, borbu i nadu. Njen rad je svedočanstvo o tome šta znači biti žena Romkinja, umetnica i pripovedačica u svetu koji prečesto odbija da vidi i jedno i drugo.