27 Septembar, 2015 | Nedelja

Jesu li volonteri samo najobičnije budale? – priredio Stefan Veljković

Prva stvar koja nekome padne na pamet na pomen „volontiranja“ na severu jeste „raditi bez naknade“. Možete vi njima dati bilo koju količinu informacija o temi, ali su oni baš spremni da zaštite svoje unapred stvorene zablude.

Veliki deo NVO sektora na Severu po svemu zaslužuje etiketu „finansijski predatori“, međutim, bilo bi nepravedno i pogrešno reći da su sve NVO na Severu u istom košu. To mogu garantovati.

Bio sam omladinski radnik proteklih pet i po godina, radio sam sa stotinama mladih ljudi, desetinama roditelja, nastavnicima, ali ne previše aktivista. Zašto?! – Možda ćete me pitati. Iz jednog prostog razloga: nema ih puno! Budući aktivist, volonteri, entuzijasti – zovite ih kako hoćete – njih su njihove dotične zajednice ugušile; oni su naterani da misle da je volonterizam nešto u šta veruju i angažuju se ne baš najbistriji ljudi.

Ova štetna zabluda mora da se promeni. Odmah.

Sinergija, omladinska organizacija sa sedištem u Severnoj Mitrovici u kojoj ja radim, organizovala je i učestvovala u brojnim akcijama i aktivnostima sve u cilju stvaranja boljeg grada i boljeg društva kako mladi ne bi morali da odlaze. Možda iznenadi nekog čitaoca kada sazna da na severu postoji više od 600 nevladinih organizacija. Ipak, Sinergija je trenutno jedina NVO na severu koja okuplja veliki broj mladih aktivista (više od 150 aktivnih članova od 12 do 20 godina starosti). Potencijal ovakve grupe je ogroman.  Ali, kako ćemo mi motivisati naše članove da se prijave za volontiranje? Za početnike: kažemo im da njihova mišljenja i stavovi nama znače, zato što je tako! Uključujemo njihove predloge, njihova mišljenja u naš rad. Nije to nekakvo veliko otkriće, zar ne? Ono što mi radimo jeste da im kažemo da su oni ti koji će promeniti svoju zajednicu na bolje. Ono što nikada ne radimo jeste da im nikada ne kažemo da oni treba da se odreknu svega i da se ponašaju ili postupaju kao ostali njihovi vršnjaci i prijatelji, što je u stvari ono što ih veći deo zajednice uči. Mi im neprestano govorimo o tome da je potrebno biti drugačiji. Indiferentnost je upravo ono što nas je dovelo do apatije u koju je upala većina ljudi.

Nacionalna strategija za mlade i Administrativno uputstvo o volonterima Kosova su napisani užasnom mešavinom srpskog, albanskog i engleskog vokabulara i sintaksi, i prilično su nejasni čak i nekome ko se bavi lingvistikom, kao što sam ja. Oba dokumenta bi trebalo da se poprave kako bi bili čitki i razumljivi onima koji žele da se informišu o temi. Kako bi ovi dokumenti postali relevantni, moraju biti ponovo prevedeni, kako bi mogli biti kritikovani i revidirani. Međutim, oni nisu do sad imali nikakvu relevantnost za Sever, i deluje kao da će njihov uticaj i dalje biti nikakav. Sa druge strane, Vlada Srbije je takođe pripremila Nacionalnu strategiju za mlade i Zakon o volontiranju, ali se nijedan od ova dva dokumenta ne sprovodi na Severu, zbog tekućih socijalno-političkih pitanja. U suštini, mi nemamo zakon ili zakonodavstvo koje bi podržalo mlade da volontiraju ili da postanu aktivni članovi svojih zajednica.

Podsticanje mladih da postanu volonteri, da učestvuju u društveno odgovornom poslu, može biti najteža stvar za omladinske radnike u modernom društvu. Većina mladih je zbunjeno prevelikim brojem nevažnih pitanja, nebitnih tema, svakodnevnim stvarima koje ne zaslužuju njihovu pažnju. Zato je na nama, omladinskim radnicima, da se pozabavimo mišlju da privučemo mlade ljude da učestvuju, da budemo provokativni u našim nastupima, da pokušamo i da inspirišemo mlade porukama koje podstiču razmišljanje.

Vreme je suštinski bitno. Omladinski radnici moraju početi da deluju sada, moraju odbaciti apatiju i biti više zainteresovani u to kako da privuku mlade da postanu volonteri i aktivni članovi svog društva. Niko ne kaže da će to biti lak posao, a mi mladi ne možemo priuštiti kockanje našom omladinom samo radi zabave, moramo da je iskoristimo kako bi živela u boljoj i prosperitetnijoj zajednici. Stvar je u tome što ja ne mislim da mi imamo izbor; moramo odlučiti da li želimo da budemo posmatrači promena ili akteri koji će učiniti da se promene dese, a koji je bolji način za to od volontiranja i omladinskog rada!

Autor je direktor programa i omladinski radnik OEK Sinergija